http://playtoy2.tportal.hr/playtoy

GAMERSKA GLAVOBOLJA

Rat protiv bugova

avp
Od kada postoje igre i računalni programi, postoje bugovi. Zbog čega se pojavljuju, otkud dolaze i kako se developeri i gameri nose s njima saznati ćete u ovotjednoj temi

A kako je to izgledalo u ona davna vremena? Pa, kod je najčešće bio vrlo jednostavan, tako da su autori softvera mogli relativno bezbolno odstraniti eventualne greške, te izbaciti tih dvadeset linija koda bez bojazni da će im multiplayer crkavati kada ga pokrenu na Playstationu 3. Prije trideset-četrdeset godina bili ste sretni ako ste uopće imali što za igrati. Naslovi u to vrijeme svodili su se na eksperimente entuzijasta. Nakon što se ustanovilo kako taj „informatičarski hobi“ može zaraditi milijune i milijune, izbor naslova sustavno se povećavao do te razine gdje ste se mogli razmaziti izborom među svim silnim gubiteljima vremena.

 

Dodaj loptu, sunce ti ljubim.


Da, tako je – stvari nisu bile svedene na dva reda piksela koji odbijaju četiri piksela s jedne strane na drugu. Stigli su mnogobrojni naslovi, mnogobrojni novi stilovi i sve kompleksnije igre, a publika je htjela još. Zahvaljujući napretcima u tehnologiji, rentabilnosti posla i činjenici da se manje-više svi vole igrati na računalima, stigle su kompleksne igre. Sama riječ kompleksno vjerojatno zvuči malo zastrašujuće, zar ne? Komparabilni kvantni skok od Ponga u Space Quest ili spektakularno loš E.T. uzrokovao je mogućnost pojave pogrešaka. Na sreću, igre su i dalje bile izuzetno jednostavne u komparaciji sa današnjima, tako da su njihovi autori u velikoj većini mogli s njima izaći na kraj. No što se desilo kada je konkurencija postala nesnošljivi pritisak koji je autore počeo „poticati“ da rade stvari za koje nisu sigurni da će se „vrtjeti“ besprijekorno u 100% slučajeva? Nastali su bugovi.

 

Bug u trećoj brzini prouzrokovao je nekontrolirano skretanje inače savršenog vozila.

 


Bugovi su, ruku na srce, sasvim normalna stvar u izradi softvera. Nakon što je kod gotov, potrebno ga je  testirati. Lov na greške i bugove vrši se pomnim pregledom i analizom proizvoda, a poliranje zna potrajati i nekoliko mjeseci. Zbog toga postoje čuvene beta, alfa, omega, zinga i druge verzije koje developeru omogućuju testiranje „na terenu“. Ovo znači da se igra pokreće na korisničkom računalu, da se u nakon pokretanja na više sustava konačno ispolira, te da kada stigne na police konačno zadovolji mase žedne zabave. Ipak, čak i rigorozne kontrole kvalitete ponekad podbace, te se konačni korisnik mora nositi sa pogreškama programera. Velik razlog, iako ne jedini, su hardverske diferencijacije. Laičim terminima, različite igre vrte se različito na raznim platformama. Ako uzmemo neograničen broj kombinacija hardvera i drivera na kojima se igre pokreću, nije čudno što na nekima one baš i znaju – ne raditi.

 

Što je to beta tester? Evo što je!

 


Bugovite igre mogli bismo po slobodnoj procjeni podijeliti na četiri glavne skupine. Bugovi i glitchevi ponekad su zanemarive greške koje ne smetaju pri konačnom igranju igre. U ovom slučaju sve se svodi na par grafičkih grešaka, poneki krivi dijalog ili nešto slično. U svakom slučaju, bezazleni bugovi ne utječu na samu igru, već ju samo čine nesavršenom. Najbolji primjer ovome su grafički glitchevi u Oblivionu ili ponavljajuće bugirane slike pozadine u nekim ranim Commodore 64 igrama.

 

Seksi.

 


Ponekad su greške iznimno naporne, te tjeraju igrače da nabijaju glavom u zid od bijesa. Ovakvi bugovi graniče vrlo često se nazivaju „ubojicama svake radosti“. Veteranski gameri vrlo često zbog takvih grešaka imaju nekoliko aktivnih saveova, ne bi li im se igra pošemerila nakon što su investirali preko pet sati u razvoj lika. U ekstremnim okolnostima, ovakvi bugovi imaju tendenciju upropastiti čitavo iskustvo (da ne kažemo utrošene sate), te ubiti volju za daljnjim nastavkom igranja. Ovi bugovi se najčešće izbjegavaju ponovnim pokretanjem igre ili reinstalacijom, što je, vjerujte nam – mila majka u usporedbi sa trećom grupom pogrešaka.

 

Nadamo se da ste uživali u uvodu...

 


Konkretno, najgora moguća stvar koja vam se može desiti da je igra toliko bugovita da vam ne dopušta napredovanje nakon neke fiksne točke. Ovakvih primjeraka je doista malo, no postoje i doslovno su ubojice svake igre. Ruku na srce, ovakve igre često dobivaju zakrpu koja omogućuje koliko-toliko normalno igranje. Ipak, ovakva vrsta bugova, ako se ne patcha, igru čini neigrivom, te ju gura u kategoriju užasa poput Big Rigsa – ruske umotvorine koja je toliko udešena da bi na njoj trebalo raditi još mjesecima prije nego što postignu razinu igrivog naslova.

 

Savršenstvo.

 


Također, postoji nešto što se zove intencionalni bug. Velik broj naslova koristi vrstu zaštite koja sustavno degradira igrin kod. U slučaju da posjedujete ilegalnu kopiju igre, ona će postupno postajati sve bugovitija i bugovitija do te mjere gdje postaje potpuno neigriva. Najbolji primjeri ovdje su Grand Theft Auto 4 gdje auto nekontrolirano ubrzava ili gdje kamera bježi van kontrole, te Operation Flashpoint ili Settlers 4 (koji je sustavno igru pretvarao u kašu lošeg koda i bugirane grafike).

 

Pun mjesec večeras...

 


Ipak, ako gledamo igre prije nekih deset-dvadeset godina, ljudi su se učili nositi sa bugovitim naslovima. Konkretno, originalni Deus Ex bio je izuzetno bugovit. Dropovi unutar igre, česti bugovi, clipping i slične bedastoće doslovno su stršali u oči, no to nije u konačnici predstavljalo toliki problem. Međutim, igra je imala toliko fantastičnu priču i detaljno razrađene mehanike, da su ju igrači obožavali bez obzira na glitcheve i greške. Ovo dokazuje da neki programerski propusti ne predstavljaju glavni problem kod naslova koji su po prirodi namjenjeni igri za jednog igrača, te koje su u konačnici nadmašili svoje ograničavajuće bugove. Drugi dobar primjer ovoga definitivno je i Black & White koji je, iako bugovit bio jako dobro razrađen sandbox eksperimentalni naslov.

 

Dobar dan, berzerkeri.

 


No nije sve tako zeleno kako se čini. Mjesto gdje naslovi zahtjevaju visoku razinu pedantnosti i perfekcionizma je online multiplayer žanr. Počevši od masivnih multiplayera koji svi od reda na datum svojeg lansiranja imaju hrpu grešaka (osim Rifta koji je imao relativno čisti start). Ovo je doista predvidivo, s obzirom da je održavanje masivnih otvorenih svijetova izuzetno nezahvalan posao. Nakon mjesec-dva igranja moguće je vidjeti poboljšanja na radu servera, smanjenju lagova i postupno smanjenje broja bugova. Najveći bijes koji igra može dobiti sa strane igraće publike je onaj uzrokovan lagom, dropovima i glitchevima u sferi kompetitivnog multiplayera

 

Pukao je....

 


Naslovi poput Modern Warfarea 2, League of Legendsa i sličnih karakterizirani su bijesom usmjerenim prema developerima. Što zbog balansa, što zbog laga na serverima, posao podrške kod ovakvih igara vrlo je pedantan i nezahvalan. Čak i ako date sve od sebe, postoji šansa da će se tamo nekome u nekom trenu srušiti igra, da će zbog nje izgubiti partiju, te da će nakon toga na vas sasuti drvlje i kamenje. Novi Homefront također je opsjednut multiplayer i single player bugovima, te pokazuje kako i visokobudžetni naslovi pokazuju simptome kao i njihova „budžetna“ braća.

 


Na sreću, bugovi kod takvih naslova se, barem u pravilu, jako brzo saniraju upravo zbog pravila da u multiplayerima velik broj grešaka obično znači  velik broj ljudi koji napuštaju igru. Bez podrške ovakvi high-maintenance projekti često znaju propasti, pa se stoga njihovi autori iz petnjih žila bore da zadovolje gomile razjarenih i razmaženih igrača.

 

Ovakve stvari se, vjerujemo, ne dešavaju PREčesto

 


Upravo ta razmaženost je zapravo najveći problem kod današnje igraće publike. Nekada prije bugovi su se mogli podnjeti i zaobići snalažljivošću i ponekim višestrukim saveom. Danas, zbog eksponencionalno više cijene naslova i povišenih očekivanja publike, perfekcionizam kod igara je mandatoran. Na žalost, niti jedan bug osim onih sigurnosnih nije planiran. Autori mogu biti više ili manje pedantni pri kreaciji naslova, no činjenica jest da se sve igre rade s idejom da imaju ravno nula bugova. Razumijeti kompleksnost igara koje se sustavno unaprijeđuju i koje dodaju novi sadržaj ili pokušavaju popraviti stari je prvi korak u prihvaćanju činjenice da su svi naslovi – bili to one za konzole ili PC računala, u svojoj osnovi - nesavršeni.

 

Malo humora za kraj. Hehe, itd.

 

 

Sve o temi:
PC
ps3

Komentari

Komentiranje članaka dopušteno je samo registriranim korisnicima. Da biste mogli ostaviti svoj komentar, trebali biste se prijaviti kao registrirani korisnik. Za prijavu koristite link "Prijavi se" u gornjem desnom uglu stranice. Ako nemate korisničko ime, molimo vas da se registrirate koristeći link "Registriraj se" u gornjem desnom uglu portala.
 

Prednarudžbe bez pokrića

Prednarudžbe bez pokrića

Zbog čega ljudi pri kupnji igara ne bi smjeli nasjedati na jeftine pre-order bonuse saznajte u najnovijoj Gamereport temi tjedna

opširnije