http://playtoy2.tportal.hr/playtoy

KRATKA POVIJEST PIKSELIZIRANE JURNJAVE

Hardcore simulacije vožnje

Forza-Motorsport
Ovog tjedna, Gamereport sjeda za volan, te vam donosi presjek kroz žanr simulacija vožnje
Ljubav prema autmobilizmu

 

Svi volimo voziti automobile. Dobro, dopustite nam da promijenimo formulaciju. Svi smo barem jednom u životu uživali igrajući simulacije vožnje. Budimo realni – okvirno generacije od 1970. su barem jednom u životu stali pred čaroban plastični volan i vozili poligonsko vozilo po poligonskom poligonu (ova je bila namjerna, op.a.). Čar vožnje vozila za kojeg, u nekin realnim razmjerima, većina igrača neće smoći novaca u sklopu iduća dva životna vijeka nešto je što privlači gomilu ljudi. Sad, imaju li ti isti u dvorištu trideset godina starog Golfa, a u igri aspiriraju Porsche Carreri nije bitno. Igra košta u prosjeku 400 kuna, a sportski automobil 400.000. Uračunajte u ovo gorivo i cijenu registracije – i imate razlog igrati simulacije vožnje do kraja vašeg ne-direktorskog života.

 

Voziš auto...kao šef.

 


Ipak, ne planiramo ovdje radničku klasu tjerati u očaj (iako realno, sasvim sumnjamo da profil o kojem govorimo razmišlja o sportskim automobilima). Naš cilj je upoznati svekoliki puk sa podrijetlom vozačke simulacije – pa makar završili u prometnoj dok to radimo. Za one malo informiranije među čitateljijima osvrnuti ćemo se na perspektivnost samog žanra. Uostalom, tko je vidio da se žanrovi drže za neke generalne odrednice ukoliko su profitabline promjene u pitanju. Ukusi igrača su promjenjiva stvar, a vozačke simulacije uspješno se već tridesetak godina adaptiraju novim generacijama ljubitelja plastičnih volana. Danas mnogi igrači sa nostalgijom gledaju na naslove koji su izašli prije desetak godina. Što je, doduše bilo sa onima koje su izašle prije trideset-četrdeset?

Pa, bile su, pogodili ste, vrlo jednostavne. Prva prava trkaća igra ikad nosi ime Pole Position i napravljena je sa strane genijalaca u Namcou.  U njoj ste promatrali kockasti bolid u jurnjavi kroz stazu čiji su zavoji predstavljeni blagim savijanjem staze prema lijevo ili desno na točki nestajanja, odnosno horizontu. Izbjegavali ste druge bolide (koji su se, vjerovali ili ne, utrkivali s vama a ne spontano zabijali u vas...kao krave u jednoj drugoj igri s formulama o kojoj nećemo sada pisati). Igra je, prema tadašnjim kritikama, predstavljala vrhunski realizam. Napominjemo, stvar je izašla tamo negdje 1982., no to u ovom konkretnom primjeru nije niti bitno.

 

Ah taj zvuk motora....


Bitno je zamjetiti kako je tadašnje percipiranje realizma u video igrama bilo kompletno drukčije nego danas. Tada je bilo dovoljno omogućiti kockastoj hrpi piksela (koju nazivate vozilom) da se zabije u drugu kockastu hrpu piksela (znak pokraj ceste), zapali i natjera vas da se vratite na početak igre. Nakon ovoga bi usljedile ovacije, ruže i grudnjaci padali bi developeru kroz prozor i slično. Današnja smradež hoće DX11, hoće ultrarealističnu refleksiju na haubi od automobila, hoće „realistično drveće“. Dosta simpatično je staviti čitav koncept u malo drukčiju perspektivu gdje su male stvari činile veliki iskorak u kvaliteti igara. Uostalom, da nije bilo Pole Positiona, danas trkaće igre ne bi bile onakve kakve jesu.

 

Još jedan Pole Position!


TX-1, duhovni nastavak PP serijala bio je daleko bolji od prvog i drugog Pole Postioina, s time da je tjerao igrače da koče pri zavojima, spuštaju u nižu brzinu i slično. Detalj vrijedan spomena definitivno je i novi volan koji je na automatu koristio force feedback, te tri ekrana kako bi povećala dozu realizma. Nadalje, tu je prva adaptacija trkaćih igara za domaće konzole pomoću pomalo čudnog Tomyevog Turnin' Turbo Dashboarda koji je – u suštini – bio volan sa ugrađenom video igrom.  Napominjemo, Pole Position 2 i TX-1 izašli su 1983., te donjeli velike napretke u žanr.

 

Amaterska snimka TX-1 automata u svom njegovom sjaju!


Tijekom sredine osamdesetih, SEGA-in Hang-On demonstrirao je zavidni realizam vožnje motorom, te na postao klasik na automatima. Napominjemo, igra je imala pseudo-3D 16 bitni engine, AI protivnike, force feedback i pravi pravcati plastični motor na kojem ste sjedili.

 

Purdy


Prva simulacija vožnje koja je pucala na kućne konzole je REVS, Formula 3 simulator izbačen na tržište 1983. Iako je igra postigla dosta dobar uspjeh u Engleskoj, u Americi ju je zasjenio Hard Drivin' (1986) -  vjerojatno najigranija kućna simulacija jurcanja sve negdje do početka devedesetih godina prošlog stoljeća. U devedesetima je, prema mnogima, prava revolucija simulacije vožnje zadisala punim plućima.

 

Rawr...realizam!


Punokrvni predstavnik hardcore vozačkog žanra prije svega je Papyrusov Indy 500. Da, u igri ste mogli voziti ravno 500 milja. Igra je sadržavala simulaciju četiri kontaktne točke vozila sa stazom, realističnu fiziku, te je s punim pravom predstavljala prvu pravu simulaciju vožnje za PC računala. Da, dragi naši – trebali ste čekati bar do tamo negdje 1991. da biste uživali u pravoj utrci na vašem kućnom tandrkalu. I prije nego što pitate – da, prodali su 200.000 komada i napravili nastavak. Tko ne bi, s obzirom da ste se upravo obogatili na igri u kojoj vozite auto nedefinirani broj puta u krug.

 

Ah, nostalgija...i popucali bubnjići.

 


Microprose je 1992. napravio klasik Formula One Grand Prix (sjećam se kada sam igru startao dvadeset puta samo da bi vidio kako lik u introu na glavu stavlja pravu 3D kacigu...ili je to bilo u dvojci). Ova igra napravila je monumentalni korak naprijed za PC auto-sim žanr, dajući igračima priliku da preko null modema igraju multiplayer, te da, ako žele, igraju na istom računalu jedan za drugim (u istoj utrci, naime). Sve u svemu, stvari su u to doba počele sve više i više stremiti prema dizajnerskom modelu koji je danas u trkaćim igrama predominantan. Primjetili ste kako nismo napisali simulacijama? Dobro.

 

Čuveni Microsoftov F1GP


Uglavnom, ako ste mislili da teškaši tek dolaze, u pravu ste. Papyrus se do sredine devedesetih definitivno ufurao u štos i napravio NASCAR serijal – trkaću simulaciju toliko realnu i toliko igrivu da se prodala u vrtoglavih milijun primjeraka. Dodamo li ovome Microproseovu F1GP2 koja je fantastično odradila simuliranje sezone formule 1 iz 1994., termin renesansa žanra definitivno dobiva svoj puni smisao. Naime, online zajednica koja se zagrijala oko F1GP2 toliko se angažirala oko naslova da je modificirala APSOLUTNO SVE što se u igri dalo mijenjati. Od staza, pa do modela vozila, sve do modova igre, fanovi su zaslužno podigli ovaj naslov na tron hipotetskog kraljevstva vjerojatno najpopularnijih simulacija vožnje ikad. NASCAR je bio blizu...recimo da je vršio funkciju princeze ili jako povjerljivog stratega, gazde garde, omiljene kurve ili nečeg sličnog.

 

Seks


1996. Papyrus je izbacio nastavak NASCARA, dajući igračima klasičnu plejadu poboljšanih featurea, te jedan jako, ali ful jako bitan element – mogućnost multiplayer igre preko TEN sustava. Ovo je, prema našem skromnom mišljenju, postao benchmark za simulatore budućnosti. Razlog tome je da osim realne staze igrač ima priliku natjecati se sa drugim ljudima. Pravim mesnatim znojnim frikovima koji obožavaju poligonske jurilice jednako kao i on. Online TEN sustav dosegao je svoj vrhunac u 1998.

 

rawr


Sljedeći naslov kojeg ćemo se dotaknuti vjerojatno je najpopularniji i najpoznatiji vozački simulator na tržištu: Gran Turismo. Igra je, pazite ovo, izašla 1997., a u razvoju je od 1992. Polyphony Digital toliko je cjepidlačio s njezinim dizajnom da u trenu izlaska jednostavno NIJE MOGLA biti loša. Kada stavimo ovoliko dugi razvoj u neku perspektivu naspram rada na novom Gran Turismu, nikako ne možemo ostati ravnodušni promatrajući stotine tisuća živčanih neznalica koji su na forumima požurivali izradu petice. Idući put kada im usfali naguravanja po cesti, neka se sjednu, učitaju Motorstorm ili Need for Speed Hot Pursuit, stave kacigu na glavu, ugase Internet Explorer 6.0 i puste proizvođačima simulacija da odrade svoj posao.

 

Uvod u prvi Gran Turismo


No vratimo se mi na temu. Originalni Gran Turismo objektivno je postao car svih konzolaških simulacija vožnje (obratite pažnju na riječ konzolaški). Realizam i pedantnost koji je prva igra demonstrirala zapanjujući su. Izbor vozila, staza, modifikacija, kao i mogućnost igranja open-ended karijere nešto je što ovaj naslov zaista podignulo iznad prosjeka. Postigavši fantastični uspjeh, ovaj naslov polučio je još pet impresivnih nastavaka koji i dan danas u potpunosti zaslužuju svoje mjesto u povijesti simulacija vožnje. Samo kao malu fusnotu napomenimo kako ne hvalimo igru zato jer ju je izdao Sony. Da je izašla na Orlu ili Atariju 2600 igrali bismo ju i hvalili zato jer zaista nema baš onu pravu konkurenciju. I točka. Kao mali konkretni argument samo ćemo napomenuti kako se igra do danas prodala u 64,5 milijuna primjeraka.

 

GT5


Nego vratimo se mi na timeline. Nakon poboljšanja grafičkog hardvera koji pokreće igre, Ubisoft je krajem devedesetih izdao F1 Racing Simulation. Microprose je krajem devedesetih isto iznjedrio treći nastavak F1GP serijala, no naslov je pao na nos zbog manjkave opcije za mrežnu igru, te činjenice da se radi o igri koja je zapravo grafički poboljšani F1GP2.

 

Uvod iz Ubisoftovog F1RS-a


Papyrusov GPL ili Grand Prix Legends još jedna je spomena vrijedna trkaća igra koja je zahvaljujući neopisivoj podršci fanova i dan danas modificirana i poboljšavana kako bi hvatala korak sa modernim grafičkim i simulacijskim standardima. Ovo je dosta velika stvar, s obzirom da je stvar izašla 1998. Inače, igra se u originalu bavi sezonom Formule 1 iz 1967. Ekspanzija pod imenom GPL – VROL iliti Virtual Racing Online League igri je dala traženu multiplayer komponentu.

 

Grand Prix Legends...uz komentar


Microsoftov pandam Polyphonyevom Gran Turismu realizmom je krcana Forza Motorsport. Igra, jasno, vrlo pedantno simulira velik broj licenciranih vozila i staza, a kao zgodan detalj upražnjava i simuliranje realistične štete na performanse vozila. Tako je moguće na preko dvije stotine licenciranih automobila isprobati koliko točno proklete stvari idu u stranu nakon što se sa 70 na sat zabijete u ogradu. Igra prema hardcore fanovima možda ne parira najnovijem GT-u (jer naime, neki od starijih modela vozila imaju nerealistični model skretanja), no to ju nipošto ne obescjenjuje kao jednu od najboljih simulacija vožnje za konzole na trenutnom tržištu. Napomenimo samo još kako Forza ima tri nastavka, da je kao franšiza startana 2005., te da svoj četvrti nastavak reklamira kao naslov koji će uništiti Gran Turismo. Pomalo djetinjasto, priznajemo – s obzirom da izlazi na sasvim drugoj platformi. Ovime se hipotetsko tržišno nadmetanje među dva vrlo slična naslov iz konkretne konkurencije pretvara u klasični (i svima dosadan) rat konzola. Zijev.

 

Impresivna Forza


Trenutni izvanredni auto sim naslovi koje bismo mogli spomenuti uključuju Live for Speed – online multiplayer simulator vožnje za PC računala koji se do tolike mjere drži premise realizma da je za izradu Rockingham Motor Speedway staze laserski skanirana čitava prava staza. Igra ima impresivan fanbase i u potpunosti zaslužuje trenutni status hardcore online multiplayer jurilice.

 

Live for Speed


Drugi izvrstan naslov koji spada u modus klasičnog simulatora vožnja mogao bi pripasti Codemastersovom GRID-u, no igra dosta jako naginje prema arkadnom žanru, tako da ćemo ju spomenuti samo zato da nam fanovi serijala ne otrgnu glave. Što se Microsoftovog Gotham Racinga tiče, recimo da se radi o više arkadnoj verziji Gran Turisma, koji opet, pogodili ste, nije ušao u popis zbog očitih naslova. Na posljetku bismo spomenuli niz reli simulatora koje opet, što zbog arkadnog pristupa, što zbog činjenice da ne spadaju u generalni popis koji smo spomenuli (a to su klasične trkaće SIMULACIJE) ovog puta ih nećemo spomenuti.

 

Codemastersov GRID


Za kraj jedino preostaje propitati se kamo se ovih godina kreće sam žanr. Pa, ako gledamo trenutne trendove, grafički glamur postaje sve istaknutiji u dotičnim igrama, tako da ćemo vrlo vjerojatno u budućnosti gledati sve „realističnije i realističnije“ jurilice. Međutim, žanru kao takvom prije svega doprinosi činjenica da netko tamo negdje nastoji u igre prenjeti najrealističniji fizički model vozila, te najvjerniji prikaz staza koji bilo tko može smisliti. Simulacije vožnje, zbog ovoga i mnogin ne-flashy karakteristika trenutno ne postižu toliki komercijalni uspjeh kao arkadne jurilice poput Test Drivea i NFS-a. Ipak, sve dok postoje ljudi koji su spremni više tisuća kuna investirati u volan za svoju omiljenu utrku, nekako nam se čini da ljubav developera koji se zaista trude strast prema automobilizmu i simulacijama prenijeti igračima neće ostati neuzvraćena.






 

Sve o temi:
PC
ps3

Komentari

Komentiranje članaka dopušteno je samo registriranim korisnicima. Da biste mogli ostaviti svoj komentar, trebali biste se prijaviti kao registrirani korisnik. Za prijavu koristite link "Prijavi se" u gornjem desnom uglu stranice. Ako nemate korisničko ime, molimo vas da se registrirate koristeći link "Registriraj se" u gornjem desnom uglu portala.
 

Prednarudžbe bez pokrića

Prednarudžbe bez pokrića

Zbog čega ljudi pri kupnji igara ne bi smjeli nasjedati na jeftine pre-order bonuse saznajte u najnovijoj Gamereport temi tjedna

opširnije