http://playtoy2.tportal.hr/playtoy

'REALIZAM' PO SVAKU CIJENU?

Cijena imerzije

planescapetorment10851
Ovog tjedna propitkujemo samo iskustvo igranja igara... na onaj naš poseban način

Koja je ultimativna cijena imerzije? Ili, bolje rečeno, što mi danas smatramo pod pojmom imerzija? U igrama, naravno. Ne zanimaju nas drugi mediji, barem ne povodom ove teme tjedna. Pa, krenemo li od davnih vremena kada su igre bile hrpa krikova iz zvučnika, stvari su bile dosta jednostavnije u to doba. Ili, još bolje, uzmimo za primjer lunapark iskustva gdje ste u rukama trebali držati tešku pušketinu prikovanu za automat kako biste pucali u nekolicinu hrpa piksela koji ispred vas trčkaraju kao patke spremne da ih usmrtite infracrvenom zrakom. Bolje to nego prave patke ili pravi vojnici, pretpostavljam.

 

Ah, ti divni mali ekrančići...:P

 


Ipak, kako vrijeme prolazi, stvari se mijenjaju. Prije smo imali kockice i piksele, tatin sitniš u lunaparku i tri-četiri sumnjiva klinca koji čekaju da žicaju dvije kune. Danas? Pa, danas umjesto smrada cigareta, Golden Axea i pet pijanih starijih debilčeka koji igraju biljar imamo igre poput Skyrima, Fallouta i Grand Theft Autoa. Pravi svjetovi, kažu. Realistične preslike gradova, kažu. Pa, ruku na srce, nije da brojim svaku kantu ili kamenčić i kompariram ih sa stvarnima, ali ako ćemo baš cjepidlačiti – možemo zaključiti kako je imerzija u velikoj većini naslova danas – treš.

 

Gospodin Mercer u hit igri Hug Town

 

 

Konkretno, prije oko mjesec dana izašao je Skyrim, pa kako ga naš urednik nije stigao odigrati i recenzirati, posao je prešao na mene. Ne krivim ga, iskreno. Svaki  naslov kojemu trebate posvetiti preko pedeset sati igre da biste se uljuljali u njegov svijet graniči s obligatornom opsesijom. Ne, frajeru, moraš to igrat... moraš igrat FUL dugo kako bi shvatio da je igra super. Da, dobro, jasno mi je da kao i u svim sandboxovima i ovome treba posvetiti 'malo vremena' kako bi ga se shvatilo i doživjelo. Prihvatio sam savjet, instalirao igru. I onda ju pokrenuo.

 

 

Početak ovisnosti...

 


Jesemti bigulicu, kako to dobro izgleda. Ne, ne mislim baš TOLIKO DOBRO da je fotorealistično. Nema to veze s time. Skyrim izgleda stvarno lijepo... i to taman toliko da ga uz minimalnu količinu mašte zaželite iskusiti u cjelini. Bez rezerve, bez sumanutog 'sejvanja' i na maksimalnoj težini. I, što je još bolje, sve u tom divnom virtualnom svijetu na neki suptilan način se vrti oko vas. I čarolija traje (čitaj, sjedim pred računalom i cijedim mast iz trolova oko šezdeset sati minus piš pauza i naručivanje brze prehrane). I što se onda desi? Desi se da shvatite kako je igra zapravo turistička tura kroz sjever Tamriela. Vrijedna 49 eura.

 

Dajte im SIRA!

 


Kako mi je to došlo na pamet? Tako da sam shvatio da osim čudovišta, negativaca i obligatornih zmajeva – ne vrši interakciju s igračem. Konkretno, netko može bez ikakve grižnje savjesti napraviti mod u kojem igrinu glazbu zamijeni cirkuskom, stabla i gradove šator-naseljima i sve monstrume pinjatama. Model, odnosno mehanika imerzivnosti nema ama baš NIKAKVE veze s hladnim sjeverom u kojem biste se trebali naći. I upravo zbog toga, osnovna premisa Skyrima, barem po mom skromnom mišljenju, nakon stotinjak sati igre nema veze sa Skyrimom. Zašto? Zato što je sve osim likova čista kulisa.

 

Najrealističnija interpretacija Scarfacea IKAD!

 


Sjever bi trebao biti hladno negostoljubivo podneblje, zar ne? Pa gdje je onda smrzavica? Zbog čega lik može komforno bauljati uokolo s dva centimetra odjeće i mokasinama a da doslovno ne umre od hladnoće? Zbog toga što su, za razliku od Fallouta, autori doslovno odlučili šikanirati realističnu potrebu da glavni lik gladuje, da žeđa i da u konačnici dobije priliku doživjeti divljinu Skyrima na jedan marginalno realističan način. Neka postoji opcija. Evo, neka nam samo daju priliku da gladujemo u igri. Ili da slomimo kost ili nešto. Ali ne. Njihovo poimanje realizma i težine je više HP-a na protivnicima i bolji sneak detection. Amateri.

 

Opasni zmajevi... probaj igrati na Master modu...

 


Dobro, donekle je realno očekivati od igre poput Skyrima da ne bude realistična. Dovraga, radi se o fantasy RPG-u. Prigovaram o hladnoći i gladi u igri gdje razgovarate s mačkama, gdje se mačujete sa zmajevima i gdje udarac dalekometnim oružjem u štit nanosi istu štetu kao pogodak među obrve. Također, jasno nam je kako imerzija u igri ne dolazi isključivo iz grafike. U konačnici, da smo se svi ravnali po standardima koje sam spomenuo, nitko ne bi odigrao niti jedan RPG osim Mount & Bladea. Naracija i sposobnost da se utopite u radnji najuočljivija je odlika starijih RPG-ova poput Black Isleovog Tormenta. Ipak, kompletno ignorirati setting u kojem se igra dešava te ga pretvoriti u ništa drugo osim trivijalne scene je upravo ono što većina igara u zadnje vrijeme radi.

 

Jedan od najbolje prepričanih RPG-ova ikad. Čuveni Planescape: Torment

 

Kada nastradate u GTA, sve što se desi je da platite jamčevinu ili račun u bolnici i možete slobodno odšpancirati van i nastaviti razbijati aute pri brzini većoj od 100 na sat. Nitko ne pita za posljedice prošlog sudara, za deset godina zatvora koje biste dobili. Evo, čak niti za činjenicu da jedan od tih jadnika koje nemilice izvlačite iz automobila ne povuče sačmaricu i ne ubije vas na mjestu.

 


Ljudi bi, ajde budimo iskreni, bili čak i odgovorniji prema svojim likovima u igri da im prijeti nešto više od loadanja pozicije. Projekti poput permanent death runa u FarCryu, gdje je jedan lik igrao igru do trena kada je prvi put bio upucan, nakon čega je pobrisao save, raritetni su. U konačnici, ta prokleta imerzija u igri do neke razine je izravna posljedica reperkusija koje igrački potezi donose. Da u Skyrimu postoji samo jedan profilni save point, ljudi bi prestravljeni ulazili u pećine s jednim medvjedom unutra. Čekali bi po pet minuta i promišljali što odgovoriti NPC-u kako na duge staze ne bi dobili po nosu. Kvragu, pazili bi što rade i uživjeli bi se u igru puno više nego što to rade sada.

 

Far Cry 2 no death run. Slični pothvati postoje i za prvi nastavak ove igre, kao i za Skyrim

 


Ili, još bolje, što bi bilo da vam je PC spojen na bojler i klimu, pa da vam kad u igri iz kuće izađete u gaćama na minus četrdeset elegantno isključi grijanje. Ovakvo iskustvo mjerodavno bi kompenziralo činjenicu da su snijeg, mećave, hrana i ledena voda u ovoj igri praktički trocentimetarsko staklo na blindiranom džipu nakrcanom sočnim turistima na putu kroz rezervat pun izgladnjelih lavova. Igre bi trebale, ako već izgledaju grandiozno i epski poput Skyrima, igraču ponuditi priliku da se u njih unesu malo više nego da samo (u konkretnom primjeru novih Elder Scrollsa) mogu reći 'tam' ti ima snijega'.

 

Komentari

Komentiranje članaka dopušteno je samo registriranim korisnicima. Da biste mogli ostaviti svoj komentar, trebali biste se prijaviti kao registrirani korisnik. Za prijavu koristite link "Prijavi se" u gornjem desnom uglu stranice. Ako nemate korisničko ime, molimo vas da se registrirate koristeći link "Registriraj se" u gornjem desnom uglu portala.
 

Prednarudžbe bez pokrića

Prednarudžbe bez pokrića

Zbog čega ljudi pri kupnji igara ne bi smjeli nasjedati na jeftine pre-order bonuse saznajte u najnovijoj Gamereport temi tjedna

opširnije