http://playtoy2.tportal.hr/playtoy

GAMING PO DOMAĆI

Kako se rade igre u Hrvatskoj?

Ovog tjedna ošinuo nas je patriotski duh, pa smo se odlučili pozabaviti hrvatskim developerima

Što Hrvatska radi kako bi postala konkurentna na svjetskom tržištu? Ok, krivo pitanje. Što Hrvatska radi kako bi postala konkurentna na svjetskom tržištu VIDEO IGARA? Pa, tijekom ovih deset, dvadeset, trideset godina na koje autor ovih redaka gubi vrijeme igrajući se na računalu, uočio je kako zapadni trendovi ostavljaju utisak na lokalni developerski puk.

 

Jedna od prvih 'ljepših' igara kojih se sjećam...

 


Međutim, pitanje kojim bismo se mogli pozabaviti prije negoli uopće krenemo diskutirati  o HR developerima je koliko ih ima. Kako bismo ostali do neke mjere neutralni te kako bismo ostali na lopti što se same teme tiče, nećemo spominjati developere poimenice osim ako to zaista ne treba istaknuti.

Dakle, HR developeri... hmm. Čime početi? Starim jugoslavenskim platformerima za Atari 2600? Ili malo kontemporarnije okružje gdje bismo mogli spomenuti neki kviz? Krenimo od HR korijena. Vjerojatno najzapamćeniji stari naslov izrađen rukama 'rvackog puka definitivno je Sraz. Izdan još tamo daleke 1993. sa strane 32bita, ovaj multiplayer kviz u našim se domovima igrao što iz kvizoljubnih, što iz patriotskih poriva. Naravno, to nije spriječilo masovnu piratizaciju igre.

 

32 Bita

Nismo našli clip, pa evo barem screenshot!

 

Međutim, uvjereni smo kako je dotična prošla puno bolje od strane konkurencije koja se, opet, piratizirala u 200% slučajeva. Ruku na srce, ljubav prema kvizovima i izradi igara po sličnom principu održava se do današnjih dana kad dotična firma još izdaje Sraz. 'Ak' nije strgano, ne popravljaj', vjerojatno je najbolji opis za developera koji, pored Sraza, iza sebe ima opus edukacijskog softvera Sunčica. Znamo, nije Assassin's Creed – no ostanite s nama, vi ludi CoD fanovi. Postoje i developeri koji su više hip i cool od njih.

 

Assassin's Creed... uživo

 


I kamo krenuti od Sraza? Prema novijim vremenima i 'razvijenijim' timovima poput Croteama i Dreamatrixa ili fantastično inovativnom Ironwardu? Ne. Bolje je zapitati se zbog čega je gaming development na našim prostorima u većini slučajeva nezamijećen ili marginaliziran. Vjerojatno najveći razlog te inertnosti je uporno praćenje utabanih staza.

Ti developeri uglavnom imaju tendenciju pratiti trendove. Kao i većina hrvatske gaming industrije. Naime, ako malo pogledamo presjek stvari koje se rade za međunarodno tržište, to su u dobrom dijelu slučajeva dosta ispolirane i isprobane formule. Inovacija je, naravno, prisutna u velikom broju slučajeva – no ono što uglavnom ispliva na površinu uglavnom su avanture te pokoji FPS, RTS i svemirski šuter.

 

Zemljani protiv svemircova. Space Force!

 


Mogli bismo to gledati s neke globalne razine te komentirati kako HR industrija ne kotira sa svjetskom, no to je više problem ograničene sredine nego ljudi koji rade na igrama. Jer, budimo apsolutno realni, prije nego što se obrušimo na osrednju kvalitetu naslova koje naši timovi razvijaju, izuzetno je bitno napomenuti kako ti isti ljudi itekako znaju kakvi su standardi izvan naše zemlje. EU i svjetski standardi vrlo su često definirani i visokim budžetima. Drugim riječima, ljudi ovdje igre najčešće jednostavno prate svjetske uzore, unose svoje ideje te pokušavaju napraviti najbolje što mogu s ograničenim sredstvima. I upravo zbog toga, vjerujemo, ovdašnja industrija (skoro nam dođe da iskoristimo navodnike za ovo) ima jedinstvenu priliku biti inovativna.

 

Kapetan Brawe...malo avanture za fanove...Space Questa i Monkey Islanda? :)

 


Sad, koliko će developeri BITI kreativni, opet je ograničeno nekim deadlineovima i činjenicom da treba zaraditi novac te omogućiti egzistenciju članovima tima. Svi manji projekti često su neovisni o logistici klasične firme, no kada dođe do nečega poput plaćanja pet ljudi koji vam rade na igri, vrlo je važno da svaki naslov bude završen na vrijeme i da se svaki naslov barem donekle proda. I tako se, konkretno, vraćamo na nultu točku – gdje se naslovi rade kako bi se zaradio novac za čisto preživljavanje. No, opet, to je sve nevažno uzmemo li u obzir da na našim prostorima postoje mladi ljudi koji znaju što rade i koji vole svoj posao.

 

Tko još nije čuo za Doodle Jump?

 


Primjeri dobrog marketinga i maštovitog pristupa vidljivi su kod naslova poput Red Solsticea (maštoviti pristup) i Doodle Jumpa (dobar marketing). Igre poput ovih iza sebe imaju ljude s voljom i vizijom – te što je najbitnije – spremne odgurati projekt do samog kraja. Dok je Doodle Jump sam po sebi rezultat dobrog marketinga, niske cijene i zaraznog gameplaya, Red Solstice je kooperativno multiplayer čudo koje bi, ako sve dobro prođe, moglo biti izometrijski pandan Left 4 Deadu.

 

Impresivni Red Solstice


CroTeamov Serious Sam je, pak, liga sama za sebe. Prvi nastavak, promoviran na E3-u u Atlanti davne 2000., pretvorio se u kultni FPS hit. Naravno, ono čega se njegovi tvorci drže načela su starih STARIH pucačina iz prvog lica. Upravo korištenje te isprobane formule polučilo je nastavcima koji se i dan danas ponašaju kao retardo-šuteri iz devedesetih a izgledaju kao next gen hitovi. Realno gledano, nismo sigurni radi li to CroTeam namjerno ili jednostavno puca na tržište gdje su postigli uspjeh i gdje ih već čeka čvrsti fanbase. Također, kada smo zadnji put provjerili posljednji nastavak pokupio je solidne ocjene i dobro mu ide na tržištu – što je definitivno vrijedno hvale.

 

Get serious...


I što iz svega ovoga zaključiti? Pa, s obzirom da smo nacija sa relativno malo stanovnika, te s obzirom da nam ekonomsko stanje nije baš među boljima – možemo biti sretni i kada nam igre izlaze u Večernjem Listu ili kada neka firma na tržište izbacuje cookie cutter naslove. Realno gledano, development igara u Hrvata, ma koliko god on kvalitetan ili entuzijastičan bio, je i dalje u povojima. Upravo zbog toga kontraproduktivno je kritizirati firme koje se trude izbaciti zabavne proizvode na tržište i zaraditi na tome.

 

Kupili ste dnevne novine? :)


Kako će se stvari razvijati u budućnosti? Pa, s obzirom da se na tržištu pojavilo nekoliko novih platformi, među kojima se nalazi i iPhone, omogućen je rad na malim, neobičnim projektima. Upravo zbog toga firme koje se bave razvojem mobilnih appova u Hrvatskoj već godinu-dvije hvataju zamah. Što se samih igara tiče, naići na uratke hrvatskih autora nije rijetka pojava. Upravo, možda, zbog toga vjerujemo kako klasična perspektiva na razvoj igara kao striktni PC biznis možda i ne drži vodu. Adaptacija trendovima kombinirana s inovacijom glavna su oružja mladih sposobnih timova. Ponovno izmišljanje kotača možda je pristojan način zarade. Međutim, poanta je da pravo isticanje na globalnom tržištu možemo, iz HR perspektive,  postići tako da budemo jedinstveni, neobični i kreativni. Sve ostalo je, više-manje, zarađivanje na isprobanim formulama.

 

Komentari

Komentiranje članaka dopušteno je samo registriranim korisnicima. Da biste mogli ostaviti svoj komentar, trebali biste se prijaviti kao registrirani korisnik. Za prijavu koristite link "Prijavi se" u gornjem desnom uglu stranice. Ako nemate korisničko ime, molimo vas da se registrirate koristeći link "Registriraj se" u gornjem desnom uglu portala.
 

Prednarudžbe bez pokrića

Prednarudžbe bez pokrića

Zbog čega ljudi pri kupnji igara ne bi smjeli nasjedati na jeftine pre-order bonuse saznajte u najnovijoj Gamereport temi tjedna

opširnije