http://playtoy2.tportal.hr/playtoy

RAGEQUIT!

Kad gameri polude

xbox360_eksplozija
Ovog tjedna se pitamo što to ima u gameru tužno...

Jeste li ikada zaigrali bilo kakav multiplayer naslov. Doslovno BILO KOJI. U tom slučaju ste otprilike upoznati sa terminologijom rejđanja, odnosno ragea. Logično je, naime, u igru koju igrate unositi osjećaje, te ponekad se naljutiti. Međutim, ako znate što je rageanje, onda ste ušli u kompletno novu sferu divljanja za računalom. I da bude jasno, ovaj članak je dobra prilika da sa čitateljima Gamereporta podijelimo svoju lepezu sakupljenih raging videa iz najšireg spektra žanrova. Stoga, uzmite čips u ruke, otvorite colu i pripremite se za oko sat vremena neprekidnog smijanja.

 

Ima li ovaj monitor opciju za vertikalu...?

 


Za one manje informirane, napomenimo kako je rageanje termin vrlo popularan u gamerskom slengu. Drugim riječima, naše elementarno poznavanje engleskog jezika potiče nas da umjesto dotične riječi koristimo termin „bijes“, no to jednostavno ne bi bilo u duhu gamerske kulture. Stoga, grammar naciji, ovaj članak ćete imati što za mrziti.

 


Nego, vratimo se mi na samu temu živčanjenja kod igara. Potencijal, barem prema nedavnom istraživanju provedenom u redakciji, za efikasno biješnjenje na igru mora poteći od drugog igrača. Dakle, ako ste bijesni na igru, to nije ni blizu tome koliko možete biti bijesni na lika koji igra sa vama/protiv vas. Svi mi znamo kako se, barem u davno doba, bacalo joysticke u zid, kontrolere kroz prozor, te čupali kablovi iz zidova.

 

Ovako se igra Gears of War...PRIJETNJAMA!

 


Tada su stvari bile malo drukčije barem zbog toga jer multiplayer nije bio toliko proširen. Dobro, prije bismo rekli „pristupačan“. Morali ste kupit dovoljno kole i čipsa za sve frendove, pa ih onda nazvat, pa onda odj**at one koji ne mogu doći, te na posljetku sakupiti tih par koji su se odazvali i pronaći dovoljno igara koje zanimaju sve. U klasičnoj terminologiji, prije desetak godina dobar razlog nalaženja bili su PES, Tekken (ili bilo koji derivat borilačkog žanra), par shooter igara (ako ste imali LAN kod kuće), kao i čuveni Heroes of Might and Magic. Oh, heroesi...maratonske partije koje kultiviraju sa dva dana nespavanja, simptomima čira na želucu i ozbiljnim poremećajem metabolizma. Dobra stara vremena.

 

Lan partiji, kažete? Ništa, ali ništa na LAN partijima ne može vas pripremiti za ovo!

 


Ipak, moderna vremena donose jedan zanimljiv termin u čitav pojam bješnjenja na lika s kojim igrate. Anonimnost. Pristojnost? Strah da će vam on nakon vaše reakcije sasuti zube niz grlo? NEMA JE. Internet je carstvo anonimnosti i ona neosobna nota koju neki od nas dobiju kada su za volanom, a ameri ju zovu road rage, radi i na računalima. Drugim riječima, činjenica da osoba preko bare vjerojatno neće nikada imati privilegiju upoznati vas osobno potiče vrlo neosobni i neetički pristup međuljudskim odnosima. Jer realno gledano, taj tip koji je za računalom personifikacija je užasne igre/lošeg odnosa/nečeg što nije po igračevoj volji. I onda nastupa rage.

 

 

Beneficije igranja League of Legendsa u istoj sobi sa članovima svojeg tima...

 


No, napominjemo, rejđanje nije rejđanje ako igra nije multiplayer. I najbolji, ali baš najbolji temelj za epsko rejđanje moraju biti visoko kompetitivne igre. Drugim riječima, gospodo draga – upoznajte MoBA žanr. DoTA, Heroes of Newerth, League of Legends..sve te igre savršena su podloga za epsko živčanjenje na članove tima. Koju god od njih igrali, sve ih objedinjuje niska stopa tolerancije prema greškama. Radite li gafove prečesto, garantiran vam je izgubljeni teamfight ili, NE DAO BOG, izgubljena partija.  Ipak, koliko god epskog nabijanja po stolu te igre inducirale, zanimljiva je reakcija koja se pojavljuje ako PROTIVNIČKI tim ima loše igrače. Ako tip na drugom timu igra kao debil, rejđanju nema NITI TRAGA. Samo se, eventualno, na kraju partije dotičnog prijavi iz čistog suosjećanja sa četiri vrlo bijesna igrača s druge strane mape.

 

Zvuči poznato?

 

 

GDJE STE SVI!??!??!?!??!??!
 


Naravno, ako ste mislili kako su samo MoBA igre temelj za kvalitetno biješnjenje, grdo ste se prevarili. Tu postoji majka svih agresivnih preseravanja koja uključuju i osobne prijetnje – prekrasni izvor svih vrlina u ljudskom društvu pod imenom First Person Shooter. Sad, nemojte nas krivo shvatiti – mi niti u kojem slučaju ne mrzimo žanr kao takav. Međutim, magnituda bijesa i psovanja koje ova igra može inducirati je apsolutno fantastična. Kao što se može i zapaziti iz priloženih clipova, barem dio spontanih izjava i izljeva fizičke ljubavi prema hardveru svjedoči zen stanju uma koje FPS shooter stvara.

 

Izvor kulture.

 

Smiren, spreman, profesionalan.

 

GDIJESNAJPER...

 

Zvuči li vam ovo možda poznato?

 

Ovo, dragi čitatelji...je ONE HIT COMBO! :D

 

 

Kad smo već kod prijateljskih igara koje stvaraju čvrstu društvenu povezanost među igračima, spomenuli bismo i World of Warcraft: prekrasnu igru koja, nekim čudom, nije toliko čarobna onim članovima obitelji koji ju ne igraju. Konkretno, većina njih ju mrze zato jer u nju, konkretno, igrači investiraju neopisivo velike količine vremena. Tolike, dapače, da neki od tih istih obitelji/cura/prijatelja odluče napraviti neke radikalnije poteze poput ovoga.

 

Predviđamo prekid...

 


No, da se mi vratimo na samu temu – uzrok rageanja kod World of Warcrafta dosta su često ninjani itemi (predmeti koje igrač uzme iako ih njegova klasa ne može koristiti) ili hakirani accountovi. Potonji znaju do te mjere razbjesniti igrače da vrlo često dobivamo višeminutne lamentacije i izljeve bijesa – kao što je najbolje vidljivo iz priloženih klipova (da, znamo da je jedan od njih odglumljen, no svejedno je presmiješan).

 

Kamo ideš sa tim upravljačem, sine?

 

Drama.

 

Zen.

 

Najbolji odgojni potez IKAD.

 


Na posljetku, tu su i igre kod kojih se NE BI trebalo živcirati ili bijesniti, a svejedno uzrokuju dosta dobro rageanje. Konkretno, jedan youtube korisnik doslovno je postao popularan zbog nekontroliranih izljeva bijesa pri igranju Minecrafta. Da, igre u kojoj se skoro pa doslovno igrate virtualnim Lego kockicama. Smatrate li da je nemoguće vrištati i trčati po sobi nakon zen iskustva pod imenom Minecraft? Promislite još jednom!

 

Original.

 

Remiks

 

Kako ubiti vukodlaka, pitate se...
 

Zapravo, pitanje je zbog čega ljudi rageaju kada igraju igre? Zbog frustracija koje kanaliziraju prema nepoznatim ljudima i nakon toga se osjećaju bolje? Zbog općeg neposjedovanja kulture? Ili činjenice da svoj neuspjeh kompenziraju psovanjem. Ili im mama i tata ne daju da psuju, pa šire krila kada sjednu za svoju omiljenu računalnu igru? Nije nam jasno, no svejedno to smatramo negativnim ponašanjem. Ma koliko to (brutalno) smiješno bilo, rageanje ne vodi ničemu. Članovi tima vas ignoriraju, ispadate debil i trgate hardver koji će, ako ste mlađi od 13, vjerojatno kupovati vaši roditelji.

 


Poanta svega je da je ragenaje kao takvo čisti gubitak vremena i živaca. I ako možete, pokušajte se suzdržati od njega (koliko god to teško bilo). Velike su šanse da će partija CS-a, LoL-a ili DoTAe bolje proći ako ne drvite po chatu, te da ćete na kraju svega ispasti bolji čovjek ako ne bijesnite kao da vam sa maljevima melju novi auto pred kućom. Stoga, dragi naši – normabel u zube, pivu pod ruku i sljedeći put  si samo ponavljajte „serenity now, serenity now“. Čuli smo da pomaže...bar neko vrijeme.

 

Komentari

Komentiranje članaka dopušteno je samo registriranim korisnicima. Da biste mogli ostaviti svoj komentar, trebali biste se prijaviti kao registrirani korisnik. Za prijavu koristite link "Prijavi se" u gornjem desnom uglu stranice. Ako nemate korisničko ime, molimo vas da se registrirate koristeći link "Registriraj se" u gornjem desnom uglu portala.
 

Prednarudžbe bez pokrića

Prednarudžbe bez pokrića

Zbog čega ljudi pri kupnji igara ne bi smjeli nasjedati na jeftine pre-order bonuse saznajte u najnovijoj Gamereport temi tjedna

opširnije