http://playtoy2.tportal.hr/playtoy

KRAJ ILEGALNE DISTRIBUCIJE?

Diablo 3 i futuristički sustavi zaštite

diablo 3
Ovog tjedna Gamereport vam donosi članak bez 20.000 clipova

Prošla su dva tjedna od izaska novog Blizzardovog akcijskog RPG-a, i nešto zapinje za oku mnogim gamerima. Ne radi se o boljoj grafici u odnosu na drugi nastavak. Niti se ne radi o dugotrajnom i zaraznom gameplayu, a ni o dobrom voiceworku i vrhunskoj produkciji zvuka. Štoviše, čak se ne radi ni o izboru likova ili cijeni collector's editiona. Radi se o činjenici da igra još nije crackana.

 

Umjesto da započnemo sa napornim Diablo 3 trailerom, predlažemo da se zajedno sa nama smijete ljudima koji na očigled gube likove koje su razvijali po nekoliko dana...
 

Da, znamo da govorimo o dosta kontroverznoj temi i kako u konačnici ne smijemo (niti planiramo) promovirati piratstvo, no stvarnost je poprilično kompleksnija od ideala i možebitnih pretpostavki o PC gamingu i PC računalima općenito. Činjenica je da je piratstvo kao takvo raširenije nego što to mediji priznaju. Također, vrlo je očito da veliki hitovi u velikom broju slučajeva dožive fantastičnu popularnost na torrent siteovima. Međutim, Diablo 3 se još danas drži kao necrackana igra. I onda se zapitamo, što ako svi planiraju napraviti sličnu stvar s novim naslovima.

 

Što bismo dali da ovo dobije zaštitu poput Diablove...:)

 


Ma koliko zagovaramo ideju da je legalizacija softvera i borba protiv piratstva dobra stvar, zamislite koje mjere je Blizzard morao poduzeti kako bi zaštitio svoju igru. Ovdje se ne radi o standardnom DRM-u koji štiti igru tako da provjerava integritet fileova svakih nekoliko minuta. Diablo 3 funkcionira kao kombinacija masivnog multiplayera i igre za jednog igrača. Za one koji ne znaju, ova igra dio resursa vuče sa servera, te zahvaljujući tome za funkcioniranje zahtjeva konstantnu povezanost na Internet. Mnogi retro gejmeri prigovoriti će na ovo sa standardnom žalopoljkom o tome kako trećeg đavla neće moći igrati u drvenoj brvnari na vrhu planine ili vikendici s vinogradom koja je, igrom slučaja, toliko udaljena od najbližeg bežičnog odašiljača da se do nje dolazi isključivo skokom iz helikoptera.

 

Sto posto bi svi preživjeli da su imali wireless...

 


Neki će racionalizirati do te granice da će, zamislite, prigovoriti kako Internet kao takav košta i kako dodatni resursi koje trošimo na isti direktno utječu na status video igara kao luksuza. Pa, dragi moji – igre su faking luksuz već deset godina. U kojem crtiću ste zapravo vidjeli izgladnjelu djecu iz Biafre kako piju blatnu vodu, grickaju sasušenu travu i čekaju da im se popuni queue za Return to Karkand? U krajnjoj liniji, igre imaju hardverske zahtjeve koje je danas sve teže i teže ispuniti. Veza za Internet je u komparacijom sa ostatkom zahtjeva samo kap u moru.

 

Uskoro lokalizacija na Zulu!
 


I na čemu onda ostajemo? Na tome kako je Blizzardov potez do neke mjere zasnovan na razumnom razmišljanju? Otprilike. Također, zbog očitog pomanjkanja ideje, ljudi koji su htjeli igrati piratsku verziju Diabla 3 ostali su kratkih rukava, te su na oduševljenje gospode u dućanu, došetali sa oko 400 kuna i kupili igru. Na stranu toga koliko je Diablo 3 dobar (a dobar je), ovaj potez je zapravo ispao pozitivnim - ako za ništa drugo ona za Blizzardom žiro račun. Međutim, ovakav sustav zaštite ispao je dosta neortodoknim (da ne spominjemo nestabilnim), što je rezultiralo podivljalom gomilom koja je na prvi dan doslovce srušila servere. Nekoliko puta.

 


U komparaciji s time standardna igra imala bi bezbolan launch, zadovoljnu klijentelu i još zadovoljnije posjetitelje torrent siteova. Ali, bitno je to kako igra ne bi imala štucav gameplay, lag, kao i omraženu zaštitu koja priječi igračima bez internet konekcije da se zabave kao nikada do sada. Glupost! I zato Blizzard dobiva loše ocjene na Metacriticu? Zato jer im na prvi dan ne rad serveri? Besmislice. Bottom line ovdje je činjenica da igra ima zaštitu koja do danas nije baš uspješno provaljena, te kako ljudi koji su se nadali bezbolnoj piratskoj kopiji stoje u prvom redu prigovarača. Ostalih ima u velikim količinama, međutim – oni imaju opravdane hardverske probleme koje smo pokrili nešto ranije u tekstu.

 


Pitanje koje nam se zapravo vrti po glavama je hoće li konkurentske firme početi koristiti ovakvu zaštitu na svojem softveru, te hoće li svaka igra zahtjevati posebno logiranje, autentifikaciju, internet vezu, uzorak mokraće i fotografijom poduprijetu dužinu spolovila. Predstavlja li ovakva vrsta zaštite revoluciju za PC gaming? Priliku da se nasamari pirate i napravi igru koja je neprobojna. Pa...ne. Poglavito radi toga jer ovakav, na prvi pogled, neupadljiv sustav obrane zahtjeva sumanutu logistiku koju, ajmo biti realni, može izgurati samo jedan od najvećih developera današnjice. I pod „najveći“ ne mislimo na grandioznost proizvoda nego činjenice da se radi o zaista masivnoj firmi sa nezamislivom gomilom novca. Za boga dragoga, ljudi iz Blizzarda skoro svake godine rade sajam sa imenom svoje firme. Koliko ih više može koštati održavanje servera za popularni akcijski RPG?

 

Evo da malo razbijemo dinamiku...

 


A što je s hipi generacijom. Sa ludim i otkačenim developerima koji tvrde da je DRM drek i kako je potrebno sve zaštite poslati u rodno mjesto. S te druge strane ograde, konkretno, ponosno i napušeno stoji CD Projekt, autor popularnog Witchera. Oni su, naime, drugi nastavak igre odlučili distribuirati putem čuvenog GOG.com servisa, gdje je jedna od krilatica „MI NE KORISTIMO DRM“. Prema njihovoj ideji, kompleksni sustavi zaštite su u većini slučajeva čista pušiona zato jer ih prije ili kasnije netko uspije provaliti. CDPov Witcher 2 izašao je na GoG-u, te je, ironično, manje puta ilegalno skinut nego DRM verzija. Jedno od objašnjenja je među ostalim i filozofija hakerskih grupa koje se zapravo natječu tko će prvi provaliti zaštitu igre. Ako igra nema zaštitu, u tome, barem prema riječima CDPa, nema izazova.

 

CD Projekt
svi sustavi zaštite prije ili kasnije će biti provaljeni 
 

I što onda zaključiti? Da se isplati raditi visoko-tehnološke zaštitne mjere na štetu zahtjeva i komplikacija sa accountom, lagom i serverskom latencijom ili sve to kolektivno baciti u koš i izbaciti igru bez ikakve zaštite. U slučaju igara poput GTA, Diabla i sličnog, ovakav potez bi, barem prema nama, bio ravan suicidu. U slučaju nešto manje popularnih igara koje funkcioniraju na drukčijem principu, ovo uopće nije loša ideja. Ako već u naslov uložite šest godina produkcije i nenormalnu količinu novca, bizarne zaštite poput Blizzardove funkcioniraju. U skoro svakom drugom slučaju – zapravo nema smisla uopće pokušavati. Jer, budimo realni - i Troja je pala nakon nekog vremena...

 

 

Najnoviji Update:

Crackana verzija Diabla 3 se, izgleda, pojavila. Čekamo Blizzardovu službenu reakciju na ovaj razvoj događaja.

 

Komentari

Komentiranje članaka dopušteno je samo registriranim korisnicima. Da biste mogli ostaviti svoj komentar, trebali biste se prijaviti kao registrirani korisnik. Za prijavu koristite link "Prijavi se" u gornjem desnom uglu stranice. Ako nemate korisničko ime, molimo vas da se registrirate koristeći link "Registriraj se" u gornjem desnom uglu portala.
 

Prednarudžbe bez pokrića

Prednarudžbe bez pokrića

Zbog čega ljudi pri kupnji igara ne bi smjeli nasjedati na jeftine pre-order bonuse saznajte u najnovijoj Gamereport temi tjedna

opširnije