http://playtoy2.tportal.hr/playtoy

DUBAI U RUŠEVINAMA

SPEC OPS: THE LINE

specopstheline
U lipnju ove godine na tržištu se pojavio TPS pod imenom 'Spec Ops: The Line'. Sasvim nepravedno, igru smo u potpunosti zanemarili i nismo je ni recenzirali pa to ispravljamo sada. 'The Line' je zapravo treći dio 'Spec Ops' franšize s kojom dijeli samo ime i nema nikakvih scenarijskih poveznica. Na razvoju igre radio je gotovo anonimni njemački razvojni studio 'Yager' koji se u svojoj ulozi snašao i više no dobro i isporučio nam jednu od najboljih pucačina ove godine. Da, dobro ste čuli!

Radnja igre smještena je u Dubai, grad blještavila i bogatih. Međutim, on je sada u ruševinama, kako zbog nemilosrdnih pješčanih oluja, tako i zbog anarhije koju su uzrokovale oluje. Ipak, čak i u takvom stanju, Dubai na trenutke oduzima dah i pravo je osvježenje u žanru pucačina koje se radovito odvijaju ili na ulicama SAD-a ili – još ćešće – na ulicama izmučenog i iscijeđenog Bliskog Istoka.

 

U 'The Line' igrač preuzima ulogu kapetana Martina Walkera, vođu tročlanog tima koji je američka vojska poslala u Dubai kako bi razriješio misterij nestanka legendarnog pukovnika Johna Konrada i njegovih boraca. Šest mjeseci prije početka radnje igre Dubai su pogodile fatalne pješčane oluje nakon čega je njime zavladalo bezakonje. John Konrad koji se sa svojim 33. bataljunom upravo vraćao iz Afganistana dobio je poziv da dođe u Dubai i pripomogne u uspostavi reda i zakona. Međutim, stvari su postajale sve gadnije pa je američka vojska odlučila opozvati Konrada i njegov bataljun. On se na to oglušio i nakon toga mu se mjesecima briše svaki trag, sve dok se nekoliko tjedana prije radnje igre ne pojavi Konradova radio poruka... Dalje ćete vidjeti sami, da ne spoilamo previše.

 

Scenarij Spec Ops: The Line je fantastičan i sigurno najjača karika cijelog paketa. Naime, scenarij je inspiriran 'Srcem tame' Josepha Conrada, baš kao i filmsko remek djelo 'Apocalypse Now'. Zaboravite na ljigavi patriotizam koji će vam servirati Call of Duty ili Medal of Honor, a ruku na srce – i većina ostalih pucaljki. U 'The Line'-u rat nije spektakl u kojemu se uz zvuke 'Gimme Shelter' The Rolling Stonesa brinete da svakom neprijatelju u njušku utrljate demokraciju. U ovoj igri rat nije festival eksplozija i cirkus u kojemu su pojedinci spremni dati sve za cilj u koji slijepo vjeruju. To će vam postati jasno već nekon nekoliko desetaka minuta kada će na vas zapucati – američki vojnici. Prvi traileri za igru prije njena izlaska odavali su dojam još jednoga naslova u kojemu ćemo pod barjakom SAD-a izigravati svjetskoga policajca, no to je daleko od istine. I dobro da je tako.

 

 

Priča Spec Ops: The Line priča je o imaginarnom sukobu, no prije svega to je priča Martina Walkera i priča o ratu u kojemu nestaju svi ideali i ostaje borba za vlastiti život. Fascinantno je zapravo gledati razvoj priče u kojemu vrlo osebujni Walker traži pukovnika Konrada oboljelog od PTSP-a i pri tome nalazi na brojne dokaze o lošim potezima vlastite vlade i njenih tajnih službi.

 

Ukratko, Yageru za scenarij treba skinuti kapu i udijeliti mu dubok naklon. Dok u većini ostalih igara rat izgleda poput filma Michaela Bayja, 'The Line' progovara o ratu kao hrpi govana u kojemu su svi njegovi sudionici uronjeni do vratnih žila.

 

Što se pak gameplayja tiče, Spec Ops: The Line je klasični TPS i tu se zapravo ne razlikuje od konkurencije. Iako je moguća borba na otvorenom, igra će to vrlo brzo kazniti i prisiliti vas na sporije napredovanje uz konstantno korištenje zaklona. Kao i u Mass Effect serijalu, i ovdje izdajete naredbe dvojici suboraca koji svoje zadaće obavljaju iznenađujuće dobro bez zapinjanja u prostoru ili sličnih problema. Njima tako možete narediti na koga da fokusiraju paljbu što je posebno korisno u situaciji kada ste okruženi snajperima ili frajerima koji masakriraju uz pomoć RPG-a. Suborci vrlo pametno i po potrebi koriste i bombe i zaista vam olakšavaju posao, a nisu tu tek kao topovsko meso. No, pametni su i protivnici koji će vas okruživati, gađati bombama i borbe redovito činiti težima no što ste možda očekivali.

 

Jedan od značajnih faktora u borbi je i pijesak. Okršaji za vrijeme pješčanih oluja iznimno su atraktivni unatoč smanjenoj vidljivosti koju doduše imaju i protivnici. No, najbolje su zasigurno situacije u kojima se iza leđa protivniku nalazi ostakljena površina s čije se druge strane nalaze tone pijeska. Naravno, srokate staklo i to ne samo da će eliminirati naprijatelje već i promijeniti sam teritorij. Takve situacije polaze od onih najmanjih pa do većih kada morate probiti staklo površine nekoliko stotina kvadratnih metara.

 

U borbi ćete ponekad imati manjih problema zbog načina na koji se ulazi u zaklon. Naime, za zaklon se koristi ista tipka kao i za sprint pa se onda ponekad zna dogoditi da Walker ili ne uđe u zaklon ili pak uđe u zaklon s pogrešne strane. No, na takve se stvari čovjek brzo privikne i nakon nekog vremena i ne iritiraju previše.

 

Što se tiče grafičke strane, The Line sigurno ne spada u vrh današnje ponude. Igra naime radi na Unreal Engineu 3 kojega iskorištava sasvim dobro i igra nikada ne izgleda loše. Likovi su dobro modelirani, a na panoramski pogled na Dubai okupan pijeskom i olujama ponekad će vam zastati dah. Nedostatak shadera i piksela igra itekako nadoknađuje dizajnom koji je jako, jako dobar. Igra je vizualno iznimno interesantna jer cijelo vrijeme kombinira razorene interijere s eksterijerima u kojima su neboderi potopljeni u pijesku, pa čak i mjestima pod površinom koja izgledaju kao mjesta na kojima se obavljaju okultne ceremonije. Iako hrpa stakla i pijeska ne zvuči kao neka sreća, igri zaista u tom pogledu ne nedostaje različitosti.

 

Na kraju, Spec Ops: The Line nije teško ocijeniti. Što se same igrivosti tiče, 'The Line' se uklapa u žanr koji ovako izgleda već godinama i ne pokazuje neke pretenzije prema promjenama. Ono u čemu pak igra briljira su odrasli i zreli scenarij koji rat ne pretvara u nešto što nije i kao takav je cijepljen od nepotrebne patetike. Za kampanju će vam trebati otprilike šest do sedam sati što je sasvim solidno iako ćete po završetku željeti još. Tu se vjerojatno nećete okrenuti multiplayeru koji je katastrofa i koji je tu tek zbog inzistiranja izdavačke kuće što je čak i službeno priznao Yager. No, to sigurno ne narušava sveukupni dojam jednoga iskustva koje je prije svega zamišljeno kao singleplayer-only. Zbog svega navedenog usuđujemo se 'The Line' nazvati jednom od najboljih pucačina godine i jednim od najinteresantnijih pucačkih iskustava u posljednjih nekoliko godina.  

 

 

Komentari

Komentiranje članaka dopušteno je samo registriranim korisnicima. Da biste mogli ostaviti svoj komentar, trebali biste se prijaviti kao registrirani korisnik. Za prijavu koristite link "Prijavi se" u gornjem desnom uglu stranice. Ako nemate korisničko ime, molimo vas da se registrirate koristeći link "Registriraj se" u gornjem desnom uglu portala.
 

Prednarudžbe bez pokrića

Prednarudžbe bez pokrića

Zbog čega ljudi pri kupnji igara ne bi smjeli nasjedati na jeftine pre-order bonuse saznajte u najnovijoj Gamereport temi tjedna

opširnije