http://playtoy2.tportal.hr/playtoy

ČAROLIJA JEDNOSTAVNOSTI

Igre koje igrate jednim prstom

wrestle jump
Datum objave:
30.09.2013 11:40
Autor: Damir Rukavina
Povećaj veličinu slova
Smanji veličinu slova
Pošalji prijatelju
Ispiši stranicu
Ovog tjedna Gamereport poseže za odgovorom na vječito pitanje - "Da li je više zaista bolje?"

Ponekad je teško prijateljima objasniti kako ste neki dan sjeli za stol i čitavu večer sa nekime igrali igru za koju je potreban jedna jedina komanda. Većina hardkoraša će odmahnuti rukom i reći kako za pravu igru treba nekoliko sati dobre priče, solidan set pravila koji omogućuje potpunu slobodu kreativnog razmišljanja, kao i potvrdu svih mogućih popularnih recenzenata. Znate, da ne ispadne debil.

 

 

Jednostavna igra u svom svojem sjaju. Ovo je, usput, tutorial za samo jedan jedini brod.
 

 

Međutim, poanta je da kvalitetne igre dolaze u svim mogućim oblicima, te da njihova jednostavnost zapravo može skrivati određenu finesu koja je prisutna u velikoj većini uspješnih mega-naslova. Pod mega naslovima, barem u ovoj temi tjedna, podrazumjevamo igre koje koriste više od tri komande. "Super", misliti će si neki. "Rukavina je konačno kompletno pukao. Sada će nam vjerojatno ponovno početi govoriti o tome kako indie igre predstavljaju budućnost." Pa, ne baš. Ovdje uopće nije poanta dolazi li igra od višemilijunskog izdavača ili autističnog sve-u-jednom kromanjonca koji je posljednjih 10 godina proveo za računalom u maminom podrumu.

 

 

Jednostavnost u svojem punom sjaju
 

 

Jednostavna remek djela poput Wrestle Jumpa pokazala su na više navrata kako banalne igre na granici starih flash naslova mogu proizvesti toliko buke i uzbuđenja kakvu ne uspjevaju mnoge druge kompetitivne igre. U igri gdje, pazite, stiskanjem gumba kontrolirate noge jednog od dvojice luchadora koji pokušavaju prevrnuti protivnika i zabiti mu glavu u pod. Upravo u ovoj na prvi pogled "debilnoj igricie" strahovito je lako izgubiti kontrolu i početi kričati na nemoguće manevre kojima vi ili vaš protivnik odnosi pobjedu. Adrenalin trijumfa, dinamičnost partija koje traju po maksimalno minutu i pol, kao i vrlo, VRLO jednostavan gameplay zapravo postavljaju više pitanja nego što daju odgovora. Nije li poanta dobre igre da bude donekle kompleksna i da igračima predstavlja izazov? Zar više likova na izboru nije ključ kvalitetnog kompetitivnog igranja?

 

 

Dame i gospodo - WRESTLE JUMP!!!
 

 

U ovom slučaju ne. Zapravo, iznenadio sam se koliko radosti i zabave nešto ovoliko jednostavno donosi za stol. Jasno, igra se igra na smartphoneovima i tabletima. No to nije poanta. Poanta je koliko se kvalitetnog vremena može izvući iz njezine jednostavne premise. Vjerujte nam, nitko tko ju je zaigrao do danas nije zažalio. I znate što je još više zabrinjavajuće? To što takvih igara ima JAKO PUNO. Čovjek se u jednom trenu čak zapita postoji li čitava razina casual igara koje su fantastično jednostavne a opet izazovne i zabavne. Igara koje svatko može početi igrati u par sekudni i iz njih izući sate zabave.

 

 

Igra od 10 eura u kojoj svaki igrač koristi samo 2 gumba? DAJ TO VAMO!
 

 

Badland, frogmindov endless runner/ Limbo hibrid zanimljiv je kao igra za jednog igrača. Izazovan, štoviše. Međutim, jednom kada ga zaigra četiri igrača, stvari postanu zanimljive. Igra, kao što smo već spomenuli prije u članku, koristi samo jednu jedinu kontrolu, a to je uzljetanje. Međutim, pokušavanje sabotiranja tuđeg leta, sakupljanje poboljšanja, kao i topografija svakog nivoa normalnu igru pretvori u kaotično nadvikavanje i trijumfalno kreketanje nakon što jedan jedini klon preživi. Euforija koju to iskustvo donosi parira sa svakim online shooterom ili MOBA-om. Dapače, kao gameri koji imaju iskustva u ovim žanrovima, otvoreno možemo reći kako zadovoljstvo pobjede u Tug the Tableu, Badlandu ili Dive Kicku komforno parira nekim kompleksinijim multiplayer naslovima.

 

 

Puno zabavnije čak i nego što se na prvi pogled čini!
 

 

Ponata kvalitetnog dizajna ovakvih igara ne leži u jednostavnim komandama. One su, ukoliko se radi o hotseatu, mandatorne. Njihov uspjeh smješten je u to delikatno područje minimalističkih pravila. Onoga što igru čini balansiranom, pristupačnom a ujedno kompleksnom, izazovnom i zabavnom. Štoviše, spremni smo otići toliko daleko da kažemo kako naslovi poput ovoga zapravo spadaju u zen gaminga. U izuzetno jednostavne igre koje koriste osnovne elemente video igre kao takve da igrača dovoljno zainteresiraju kako bi čitavu večer proveo pokušavajući tog prokletog crvenog meksičkog hrvača konačno prebaciti preko glave.

 

 

Komentari

Nadimak
Komentar
Upozorenje: Uredništvo tportala protivi se širenju mržnje na vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj ili drugoj osnovi. U slučaju da korisnici promiču govor mržnje ili vrijeđaju druge korisnike, komentiranje ispod tekstova bit će onemogućeno, a prekršitelji će biti prijavljeni policiji.

Prednarudžbe bez pokrića

Prednarudžbe bez pokrića

Zbog čega ljudi pri kupnji igara ne bi smjeli nasjedati na jeftine pre-order bonuse saznajte u najnovijoj Gamereport temi tjedna

opširnije